Osobni alati

Kvantna teorija seksa

Izvor: Fizika.org wiki

Skoči na: orijentacija, traži

NAPOMENA!!! Tekst se još dorađuje određenim fusnotama.


Sadržaj

Uvodne pretpostavke

Započinjemo naše razmatranje s ograničavanjem na nerelativističke slučajeve, dakle one u kojima se ne primjenjuju Lorentzove transformacije za međuljudske odnose. Empirijski znamo da je prosječan ljudski karakter podložan promjenama koje mogu biti funkcije i prostora i vremena. Kao jednostavan primjer, ljudi s vremenom stječu iskustvo na temelju kojeg mogu odbaciti ili prisvojiti neku naviku. U smislu prostorne ovisnosti, čovjek se može promijeniti ako premjesti svoje prebivalište u neko drugačije društveno okruženje (Pri čemu kao najmanju jedinicu dobro definiranog okruženja uzimamo obitelj.). Svođenjem problema na nerelativističke slučajeve, dakle, podrazumijevamo da su pomaci u prostoru i vremenu toliko mali da čovjekovu osobnost možemo smatrati invarijantnom.

Sljedeća pretpostavka koju uvodimo, a koja bi mogla izgledati diskriminirajuće za neheteroseksualnu populaciju, jest da vrijedi Coulombov zakon za međuljudske odnose. Privlačna sila djeluje samo između suprotnih spolova.

I na kraju, ono fundamentalno: \vec{a}=\frac{\vec{F}}{m}

Čita se Mala moja, dajem ti na znanje da silom kroz masu imaš ubrzanje., aludirajući da je sila muški, masa ženski spolni organ, a ubrzanje jest erotično uzbuđenje.

Analogija sa Planckovim zakonom zračenja crnog tijela i Einsteinovim objašnjenjem fotoelektričnog efekta

Promatranje audio-vizualnih zapisa, koji variraju od naziva "Duboko grlo" pa do nešto profinjenijih "Sirovih strasti", pokazuje kako je seks mehaničko gibanje periodičke prirode pri kojem je komponenta s takvom prirodom izraženija od ostalih. Ako to nije slučaj, gibanje uvijek možemo prikazati preko Fourierovog transformata. Slijedeći idealizaciju, možemo pretpostaviti da se generalizirana seksualna koordinata Ψs može poistovjetiti sa stojnim valom, budući da je gibanje, generalno gledano, ograničeno na element volumena (krevet, stražnje sjedalo automobila i slično) i da imaju isti matematički oblik \Psi_s(\vec{r},t) = [sin(\vec{k}\vec{r}) + cos(\vec{k}\vec{r})] cos(\omega t).

Važnost ove pretpostavke pokazat će se kasnije.

Vršimo malu digresiju ka geometriji ljudskog tijela i koncentriramo se na muške i ženske spolne organe. Tijekom samog snošaja, javlja se trenje između dviju šupljina, pospješeno uskim pojasom kože koji je prekriven organskim tvorevinama, tzv. spolnim dlačicama. Sami organi su šupljikave konstrukcije s malim otvorom. Zbog trenja šupljine se zagrijavaju, a ona muška emitira organski fluid velike viskoznosti i karakteristične bijele boje. Gledano golim okom, fluid je kontinuirane prirode. Međutim, tu se možemo pozvati na Planckova istraživanja zračenja. S obzirom da šupljikava geometrija emitira fizikalni entitet pri porastu temperature ili "usijavanju atmosfere" (u narodu se kaže "napaljenost na žensku"), a pretpostavili smo da je seks sinusoidalno gibanje, prema Planckovu postulatu slijedi da "muška spolna šupljina" emitira kvante.

I zaista, istraživanja biologa su pokazala da organski fluid bijele boje, tzv. sjemena tekućina, u sebi sadrži entitete granularne prirode – spermije kojima sjemena tekućina služi tek kao medij za propagaciju. Nakon što ih apsorbira "ženska spolna šupljina", spermiji se propagiraju do ženskog kvanta kojeg biolozi nazivaju jajašce. Zanimljivo je to da, unatoč velikom broju spermija, samo jedan stupa s jajašcem u interakciju koja je ponešto slična fotoelektričnom efektu. Kao što elektron, vezan za površinu metala, apsorbira foton, tako i jajašce apsorbira spermij koji za sobom ipak ostavlja posljednji trag svojeg postojanja (za razliku od fotona) – navigacijsku aparaturu zvanu "repić". Ovaj proces naziva se oplodnja, a novonastala čestica oplođenom jajnom stanicom za koju biolozi drže da je osnovna graditeljska jedinica ljudskog bića. U tom vidu, možemo ju zvati kvantom ljudskog bića ili, još dramatičnije, kvantom ljudskog postojanja.

Kasnija istraživanja biologa pokazala su da spermiji i jajašca sadrže kromosome, a oni pak imaju genetski materijal i tako unedogled. Stoga je naziv "kvant ljudskog postojanja" uvjetan (kao i mnogo stvari u ovoj teoriji).

Analogija s Bohrovim modelom atoma i Heisenbergovim relacijama neodređenosti

Udovoljava li proces oplodnje zakonu očuvanja mase i/ili energije, uzevši u obzir daljnju mitozu stanice i razgradnju otpale navigacijske aparature, spermija koji nisu sudjelovali u oplodnji i medija za propagaciju, autor nije razmtrao. Kada se raspravljalo o izgledu atoma, Bohr je postulirao da se elektroni mogu nalaziti na točno određenim radijusima, sukladno uvjetu: r_{n}mv=n\hbar.

Kasnije se ispostavilo da to nisu strogo definirane putanje, već da se radi o oblaku vjerojatnosti nalaženja elektrona „tu i tu“, pri čemu vjerojatnost podliježe glasovitim Heisenbergovim relacijama neodređenosti. Na sličan način se može govoriti i o vjerojatnosti procesa oplodnje koja nije uniformno raspodjeljena s vremenom (Imajmo i dalje na umu da govorimo o nerelativističkom slučaju. Uvođenje Lorentzovih transformacija za sobom povlači uvođenje pojma menopauze i andropauze o čemu autor ne želi razvlačiti jer je i ovako rasprava predugačka.).

Iz svega toga je Erwin Schrödinger, za svog odmora u Tirolu s neimenovanom prijateljicom, iznjedrio (Pri čemu, dakako, nije koristio prijateljičina njedra, da ne bude zabune.) nerelativističku kvantnomehaničku jednadžbu

i\hbar\frac{\partial}{\partial t} \psi(\vec{r},t) = -\frac{\hbar^2}{2m}\nabla^2\psi(\vec{r},t) + V(\vec{r})\psi(\vec{r},t)

i njen stacionarni oblik

E\psi(\vec{r}) = -\frac{\hbar^2}{2m}\nabla^2\psi(\vec{r}) + V(\vec{r})\psi(\vec{r})

Autor se nada da je barem donekle uspio stvoriti analogiju između četiriju zakonitosti i seksa te će si u ovoj točki dati slobode da proširi svoju teoriju i postulirati da Schrödingerova jednadžba ne vrijedi samo za seks (koji bi smo, ruku na srce, mogli nazvati vezanim stanjem dviju osoba), već za bilo koji oblik međuljudskih odnosa. U biti, međuljudski odnosi sami po sebi jesu vezana stanja. U kvantnomehaničkom smislu, svaka osoba, tj. njena valna funkcija, proizlazi iz vlastite Schrödingerove jednadžbe.

Nakon što iz matematičkog računa dobijemo valne funkcije, možemo ih uspoređivati i izvesti zaključke koliko se dobro valne funkcije, tj. osobe koje one predstavljaju, slažu. Ograničavajući se na primjer dviju osoba, ako bilo koja linearna kombinacija njihovih valnih funkcija – bilo koje stanje njihova prijateljstva c_1\Psi_{s1}(\vec{r},t)+c_2\Psi_{s2}(\vec{r},t) udovoljava objema Schrödingerovim jednadžbama iz kojih su proizašle, tada možemo reći da si osobe savršeno odgovaraju. Takvi slučajevi su rijetki budući da se čak i u nerelativističkom slučaju mogu desiti značajne promjene potencijala V(\vec{r},t) tijekom kraćeg vremena (npr. pubertet). Naravno, kada takve tranzijentne pojave prođuVII, razmatranje je puno lakše. Problem nepoklapanja se rješava dodefiniranjem linearne kombinacije općim korektivnim faktorima koji su najčešće funkcija međuljudskih dogovoraVIII. Ako linearna kombinacija dvoje ljudi (bez obzira je li u pitanju prijateljsvo ili ljubav) bez korektivnih faktora udovoljava jednadžbama do određene mjere, tada se za njih u narodu kaže da su "na istoj valnoj duljiniIX".

Prije samog kraja, autor bi želio još dati vlastito tumačenje karakterističnih veličina V(\vec{r},t) i E. U stacionarnoj jednadžbi E dolazi kao ukupna energija čestice, a V(\vec{r}) je potencijal koji utječe na njeno gibanje. U smislu međuljudskih odnosa, moglo bi se slobodno reći da je E veličina koja ovisi, prije svega, o ljudskom trudu. Ako je veća "energija", lakše ćemo svladati "potencijal". Što se "potencijala" tiče, on može biti intelektualne ili mehaničke prirode, a čak i kombinacija jednog i drugog. Gledajući u smislu seksa, koji je i bio povod, "potencijalna barijera" intelektualne prirode se manifestira u obliku nespremnosti jednog od partnera na sam snošaj ili općenito kao neprivlačnost jednog prema drugom. Mehanička "potencijalna" barijera se najčešće javlja u vidu kontracepcijeX i odnosi se na slučaj seksa kao užitka. Treba napomenuti da su poznati i oblici barijera u vidu bolesti spolnih organa ili medicinskih defekataXI (impotencija).

Na razini općenitih međuljudskih odnosa, "potencijal" je funkcija ljudskih predrasuda.

Zaključak

I napokon smo, nekim čudom, došli do samoga kraja ove fizikalne teorije. Teorije koja nema ni matematičku, ni eksperimentalnu podlogu, već je oblikovana isključivo na temelju promatranja. Teoriju koja je maštovitija od de Broglieve hipoteze i bizarnija od ideje da eter postoji. Sama njezina formulacija je za proučavanje međuljudskih odnosa u rangu korisnosti aproksimativnog rješenja sfernih pilića u vakuumu, što je posljedica ograničenja na slučajeve s početka ovog rada. Već je i ovome "jednostavnom" slučaju donja granica u relacijama neodređenosti jako velika:

\Delta p\Delta q\geq 42

A kad bi još uzeli u obzir i relativističke slučajeve, te slučajeve homoseksualnih i biseksualnih odnosa, neodređenosti ne bi bilo kraja. Pa ipak, u toj silnoj neodređenosti međuljudskih odnosa ljudi se snalaze već dosta dugo, manje ili više uspješno. Koji to "korektivni faktor" čini ljude snalažljivima? Neki to nazivaju iskustvom, neki spletom okolnosti, a neki intuicijom. Pouzdajući se u simetriju prirode, autor smatra da je, kako se u narodu kažeXIII, "od svega pomalo".

Došli smo do granice da pretjeranim teoretiziranjem pokvarimo zabavu. Postoji li barem statistička formula ili konkretna jednadžba koja bi opisala ljubav, prijateljstvo, odanost, hrabrost,... autor ne može ni naslutiti. Međutim, smatra da kada bi takvu formulu ili jednadžbu znanstvenici otkrili, te vrline bi izgubile na ljepoti što je čini zagonetnost osjećaja i stanja tih međuljudskih odnosa.

Na kraju se sigurno ljutito pitate: "A čemu sve ovo naklapanje i uzimanje mojeg dragocijenog vremena?". Autor se nada da Vam je, ako ništa drugo, uspio navući osmijeh na lice. (V. B.)

Dobavljeno iz "http://wiki.fizika.org/wiki/Kvantna_teorija_seksa"